Kućanski aparati i uredska oprema troše više od četvrtine ukupne potrošnje električne energije u zemljama članicama Međunarodne agencije za energiju (International Energy Agency-IEA) i nakon potrošnje energije za prijevoz je najbrže rastući sektor potrošnje energije. Energetska učinkovitost uređaja prepoznata je kao način da se u prvom redu uštedi novac jer se za istu ili veću razinu usluge utroši manje energije. Izbjegnuta proizvodnja električne energije znači izgradnju manje elektroenergetskih objekata i manju potrebu za zemljištem, manju emisiju štetnih tvari u okoliš izgaranjem fosilnih goriva i manju emisiju ugljičnog dioksida čime se smanjuje rizik od klimatskih promjena. Povećanje tržišnog udjela energetski učinkovitih uređaja se može postići na više načina:

(a) poticati kupovinu energetski učinkovitih proizvoda,
(b) suzbijati kupovinu neučinkovitih proizvoda,
(c) poticati istraživanje, razvoj, proizvodnju i marketing proizvoda koji su učinkovitiji nego proizvodi trenutno prisutni na tržištu.

Prepoznata su tri glavna tržišna mehanizma povećanja tržišnog udjela energetski učinkovitih uređaja:

Energetske oznake skreću pažnju potrošaču i informiraju ga o potrošnji energije, cijeni i posljedicama njegove odluke o kupnji uređaja na okoliš. Standardizacijom energetskih oznaka i nezavisnim ispitivanjem uređaja ga također zaštićuju od lažnih tvrdnji proizvođača ili trgovaca o energetskoj potrošnji. Potrošaču se daje točan podatak o energetskoj potrošnji uređaja čime je njegova odluka o kupnji racionalnija jer uključuje i cijenu energije utrošene tijekom života uređaja.

Energetski standardi obvezuju proizvođače uređaja da isporučuju samo one uređaje koje zadovoljavaju minimalnu razinu energetske učinkovitosti. Uređaje koji ne zadovoljavaju energetski standard se mora tehnološki unaprijediti, za njih pronaći drugo tržište (tržišta koje nemaju obvezujuće energetske standarde) ili ih se jednostavno mora prestati proizvoditi. Minimalni standard se mora odrediti tako da smanje potrošačev ukupan trošak korištenja uređaja bez da se ugrozi njegova funkcionalnost. Time se postiže osnovni kompromis između cijene uređaja i troškova njegova pogona. Energetski standard je potrebno uvesti kad je kupac uređaja i korisnih različita osoba, na primjer stanodavac i stanoprimac. Niti jedna strana ne snosi punu korištenja uređaja pa je tako u interesu stanodavca najmanja nabavna cijena uređaja, a u interesu stanoprimca, koji plaća energiju za pogon uređaja, što veća energetska učinkovitost uređaja kako bi troškovi korištenja uređaja bili što manji.

Energetski ciljevi su dobrovoljni programi kojima zajedno država, potrošačke udruge ili elektroprivreda potiče ali ne obvezuje proizvođače uređaja da snize potrošnju energije njihovih uređaja. Time se postiže povećanje prosječne energetske učinkovitosti ukupno prodanih uređaja i uvođenje novih i učinkovitijih proizvoda.

Energetske oznake, standardi i ciljevi najbolji učinak imaju ako se koriste zajedno uz druge mjere poticanja učinkovitosti kao što su obrazovanje, marketinške promocije, financijski poticaji i ulaganje u istraživanje i razvoj.

Primjer uspješne primjene tržišnih mehanizama je program SAVE Europske komisije koji je primijenio kombinaciju energetskih oznaka, minimalnih energetskih standarda, dogovora s proizvođačima uz poticanje istraživanja i razvoj energetskih učinkovitijih proizvoda. U sektoru kućanstava program se sastoji od:

• Energetskog označavanja hladnjaka, perilica i sušilica rublja, perilica posuđa, pećnica, rasvjetnih tijela i klimatizacijskih uređaja.
• Marketinške promocije sustava energetskog označavanja za što su zadužene državne i lokalne službe, elektroprivrede i prodavači kućanskih uređaja.
• Uvođenja minimalnih standarda energetske učinkovitosti za hladnjake kojima se zabranjuje prodaja uređaja koji imaju potrošnju veću od standarda.
• Dogovor s proizvođačima perilica rublja i potrošačke elektronike. Dogovor s proizvođačima perilica rublja uključuje dobrovoljan prestanak proizvodnje perilica najniže energetske oznake (u 1998. godini F, E i G, a u 2001. godini određenih modela oznake D). Dogovor proizvođače potrošačke elektronike obvezuje smanjenje potrošnje energije u mirovanju (stand-by) za televizore, video i audio uređaje. Pregovori s proizvođačima perilica posuđa su u tijeku.
• Poticanje razvoja tehnologije čime se poboljšava segment tržišta učinkovitih uređaja. Trinaest nacionalnih energetskih agencija sudjeluje u projektu Energy+ koji potiče energetski vrlo učinkovite hladnjake i zamrzivače čija potrošnja energije ne prelazi 76% potrošnje odgovarajućih uređaja s najboljom energetskom oznakom. Institucionalni kupci i prodavači deklariraju da će poticati i/ili kupovati uređaja s oznakom Energy+.

Energetske oznake imaju zadatak skrenuti pažnju kupca na potrošnju energije s drugih marketinških karakteristika uređaja (cijena, tržišna marka, dizajn, boja) i dati jednostavnu informaciju o energetskoj potrošnji kako bi se uređaji različitih proizvođača mogli uspoređivati. Oznaka mora biti vizualno privlačna, informirati točno i intuitivno. Većina naljepnica koristi grafički prikaz za brz i intuitivan prijenos informacija. Postoje tri pristupa grafičkom označavanju, prvi temeljen na rasponu učinkovitosti dostupnih modela, drugi na različitim kategorijama učinkovitosti i treći na približavanju zadanoj vrijednosti energetske učinkovitosti.