Energetsko označavanje propisano je za sve važnije vrste kućanskih uređaja. Međutim, energetski standardi se nevoljko uvode. Prvi standard (Direktiva 92/42/EEC) je uveden 1992. godine za plinske ili bojlere na loživo ulje a počeo se primjenjivati tek 1998. godine. Uvođenje ostalih standarda je isprovocirano jednostranom inicijativom zemalja članica. Nizozemska je 1992. godine obavijestila Europsku komisiju o namjeri uvođenja standarda za minimalnu učinkovitost hladnjaka. Komisija je takav prijedlog odbacila s obrazloženjem da bi takvo jednostrano nametanje standarda poremetilo odnose na slobodnom europskom tržištu, no 1994. godine ipak predlaže energetski standard koji bi vrijedio za sve zemlje članice. Energetski standard (Direktiva Parlamenta i Vijeća 96/57/EC), kojim se s tržišta uklanja većina uređaja u klasi D, E, F i G, usvojen je 3. rujna 1996. godine s primjenom od 3. rujna 1999. godine. Standard o minimalnoj učinkovitosti balasta za fluorescentnu rasvjetu donesen je 2000. godine. Kako ne postoji institucijski okvir koji bi Komisiji davao ovlasti uvođenja ili dopunjavanja energetskih standarda, za njihovo uvođenje potrebna je odluka Vijeća ministara i Parlamenta. Zbog toga je Komisija sklonija dogovorima s proizvođačima nego nametanju energetskih standarda. Tako je 1997. godine s Europskom federacijom proizvođača kućanskih uređaja (European Federation of Domestic Appliance Manufactuers-CECED) dogovoreno prosječno smanjenje potrošnje energije novih perilica rublja od 20% do 2000. godine, u odnosu na prosječnu potrošnju strojeva proizvedenih 1994. godine. U prvoj fazi su se 1997. godine iz proizvodnje povukli modeli energetskih oznaka G, F i E a 2000. godine i određeni modeli oznake D.