ELEKTROENERGETSKI SUSTAV europe

U uvjetima otvorenog tržišta i otvorene konkurencije izuzetno je teško doći do detaljnijih pokazatelja o poslovanju neke elektroprivredne tvrtke. Stoga je potrebno uspostaviti službenu razmjenu potrebnih podataka između dvije ili više elektroprijenosnih tvrtki, kako bi se izbjegli nejasni i neprecizni podaci dostupni na druge načine. U ovom odjeljku prikazani su podaci prikupljeni putem Internet stranica navedenih u Prilogu i drugih objavljenih publikacija, dakle bez službenog kontakta između razmatranih elektroprivrednih tvrtki. Zbog toga je realno očekivati da će predstavljeni podaci biti nepotpuni s aspekta detaljne usporedbe, ali dovoljni za stjecanje opće slike stanja dijela elektroenergetskog sektora u europskim okvirima. Također, uslijed dinamičnosti tržišta električne energije događaju se konstantne promjene u radu elektroenergetskih sustava, zbog čega je aktualnost navedenih podataka potrebno uzeti s rezervom. U nastavku se navode neki osnovni usporedbeni podaci o radu elektroprivrednih tvrtki u Europi. Na slici 1 prikazan je stupanj otvorenosti tržišta pojedinih zemalja Europe, što predstavlja postotak ukupne potrošnje električne energije u sustavu koji može biti ugovoren na tržištu2.1.

Slika 1. Stupanj otvorenosti tržišta električne energije u Europi početkom 2002. godine 2.2

Iz prikazanih podataka je očito da je 2002. godine tržište električne energije u Europi prosječno bilo otvoreno 65%, dok Direktive za to razdoblje propisuju minimalno otvaranje 29% tržišta. Pri tom je važno naglasiti da Direktive EU imaju veliku, ali ne i presudnu ulogu u otvaranju tržišta u Europi, budući da zemlje koje nisu članice EU (npr. Norveška) također imaju visok stupanj otvorenosti tržišta, kao i općenito u deregulaciji elektroenergetskog sektora od početka. Prema iskustvima drugih zemalja očito je da će otvoreno tržište značajno promijeniti odnose i u prijenosnoj djelatnosti u smislu drugačijeg (tržišnog) pristupa vođenju, izgradnji i planiranju prijenosne mreže. Na slici 2 navedeni su najznačajniji sudionici na europskom tržištu električne energije po prodanoj energiji tijekom 2001. godine.

Slika 2. Najveći sudionici na europskom tržištu električne energije 2001. godine 2.3

Na slici 3. prikazani su odnosi u veličinama područja kojeg pokrivaju prijenosne mreže po pojedinim državama. Premda u nekim državama postoji i više elektroprijenosnih tvrtki, mreža je jedinstvena, tako da donja slika praktički prikazuje i odnose površina pojedinih zemalja.

Slika 3. Ukupna površina prostora kojeg pokrivaju prijenosne mreže u pojedinim državama

Iz prethodne slike očito je da hrvatski elektroenergetski sustav spada u grupu manjih europskih sustava po veličini prostora kojeg pokriva. Međutim, slične veličine prostora su i u znatno naprednijim zemljama u elektroenergetskom smislu (organizaciji, efikasnosti, tržištu), tako da veličina prijenosne mreže, kao uostalom i države, nije mjerilo uspješnosti. Kako bi se dobila jasnija slika o stanjima elektroprivrednih tvrtki u pojedinim zemljama, slijedećim slikama će se navesti neke opće značajke tih zemalja za 2002. godinu (broj stanovnika, bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika i ukupna potrošnja električne energije).

Slika 4. Broj stanovnika pojedinih država

Slika 5. Bruto nacionalni dohodak (GDP) po glavi stanovnika 2002. godine

Slika 6. Ukupna potrošnja električne energije po pojedinim zemljama 2002. godine

Iz prethodne tri slike očito je da je Hrvatska u krugu promatranih europskih zemalja relativno mala površinom i brojem stanovnika (usporediva s Danskom i Irskom). Međutim, negativni odmak od europskog prosjeka očigledan je po ukupnoj potrošnji električne energije te posebno po bruto nacionalnom dohotku. Razlog tome je dijelom i u činjenici da je teška industrija u Hrvatskoj gotovo u potpunosti prestala s radom. Posljedično tome, kućanstva predstavljaju veći dio u ukupnoj potrošnji, što onda ima znatan utjecaj i na pokazatelje o radu elektroenergetskog sustava. Potrošnja električne energije po glavi stanovnika prikazana je slijedećom slikom.

Slika 7. Potrošnja električne energije po glavi stanovnika 2002. godine

Gornja slika prikazuje da su za ovakvu vrstu usporedbe neprikladne države s izrazito malim brojem stanovnika, jer samo jedan veliki potrošač (teška industrija) značajno može promijeniti ovaj pokazatelj. Za razvoj elektroenergetskog sustava važan podatak predstavlja i vršno opterećenje u sustavu, koje je prikazano slijedećom slikom.

Slika 8. Vršno opterećenje sustava 2002. godine

Iz navedenih veličina moguće je prikazati i omjer vršnog opterećenja i ukupnog broja stanovnika, kao što je to učinjeno na slijedećoj slici.

Slika 9. Omjer vršnog opterećenja sustava i ukupnog broja stanovnika 2002. godine

Slika 10. Promjene ukupne mjesečne potrošnje u odnosu na ukupnu mjesečnu potrošnju prije 12 mjeseci po pojedinim zemljama članicama UCTE –a u posljednjih 6 godina (%) (http://www.ucte.org/pdf/statistics/Consumption/e_consumption.pdf)

Prethodna slika prikazuje službeno objavljene podatke UCTE- o postotnoj promjeni ukupne potrošnje sustava pojedinih zemalja u posljednjih 6 godina. Iz slike je očito da su podaci za Hrvatsku u UCTE-u dostupni samo za posljednje dvije godine, što je vjerojatno uzrokovano činjenicom da su do tada Hrvatska i Slovenija bile jedna kontrolna zona koje je u UCTE-u vođena sumarnim, a ne pojedinačnim podacima. U anketama koje se rade u svrhu eksternog benchmarkinga prijenosne djelatnosti često se postavlja pitanje o prostornoj uravnoteženosti (koncentraciji) proizvodnje i potrošnje.

Tablica 1. Uravnoteženost proizvodnih i potrošačkih područja po pojedinim zemljama

U tablici 2 prikazane su prosječne cijene izgradnje novih elemenata prijenosne mreže po nekim europskim zemljama.

Tablica 2. Prosječne ukupne cijene izgradnje novih elemenata prijenosne mreže

* prikazane su cijene izgradnje dvostrukog voda

** cijene za Hrvatsku preuzete iz analiza Energetskog instituta Hrvoje Požar

Potrebno je naglasiti da su ukupne cijene izgradnje novih elemenata u hrvatskom sustavu preuzete iz studija Energetskog instituta Hrvoje Požar. Detaljniji prikaz cijena korištenih za potrebe Energetskog instituta Hrvoje Požar prikazani su slijedećom tablicom.

Tablica 3. Ukupne cijene izgradnje novog transformatora

Očite su vrlo velike razlike u cijenama izgradnje novih vodova i transformatorskih stanica po razmatranim europskim zemljama. Stoga je pokrenuta analiza uzroka tako velikih odstupanja u jediničnim cijenama, rezultati provedene ankete su prikazani slijedećom tablicom. Ekspertima u pojedinim elektroprijenosnim tvrtkama u Europi postavljeno je pitanje: «Postoji li neki poseban razlog zašto bi jedinične cijene izgradnje novih elemenata prijenosnog sustava u Vašoj zemlji bile veće ili manje nego u drugim zemljama? Koliko je to značajan iznos?»

Tablica 4. Razlozi za različitosti jediničnih cijena novih elemenata prijenosne mreže

Tvorničke cijene opreme i elemenata prijenosne mreže ujednačene su u cijeloj Europi. Stoga je jedino preostalo da razlike u jediničnim cijenama opreme nastaju prilikom izvedbe radova i zbog cijena zemljišta. Zapadne zemlje imaju različite kriterije na zaštitu okoliša, veću gustoću stanovništva i sl., što umnogome određuje ukupnu konačnu cijenu izgradnje.

Međutim, kada uspoređujemo troškove zaposlenih u elektroprijenosnim tvrtkama u Europi, potrebno je obratiti pozornost na razlike u troškovima rada koje postoje među pojedinim zemljama. Prosječni troškovi rada po satu u Europskoj uniji su 22.7 € po radnom satu [1]. Do tog podatka došlo se zbrajanjem svih godišnjih troškova radnika, te njihovim dijeljenjem s brojem radnih sati godišnje. U cijenu radnog sata spadaju plaće, te socijalni i drugi doprinosi poslodavca. Slijedeća tablica pokazuje troškove radnog sata zemalja EU za 2002. godinu, kao i zemalja kandidata za priključenje EU (nedostaju podaci za Italiju, Belgiju i Maltu).

Tablica 5. Troškovi radnog sata po pojedinim državama Europe tijekom 2002. godine

* - vrijednost izračunata kao omjer ukupnih troškova osoblja HEP Prijenosa i ukpnog broja radnih sati godišnje

Prosjek troškova rada po satu među zemljama kandidatima za EU iznosi 4.21 €. Nakon priključenja navedenih zemalja EU realno je očekivati promjenu ovih iznosa dijelom i zbog činjenice da će neminovno doći do određenih promjena u strukturi radne snage između istočnih i zapadnih zemalja Europe. Radi ilustracije u slijedećoj se tablici navode razlike u minimalnim plaćama između zemalja EU i zemalja kandidata za priključenje EU.

Tablica 6.    Iznosi minimalnih mjesečnih plaća (€) po pojedinim europskim zemljama 2002. godine*

* izvor: www.eurostat.com

Između država članica EU postoji velika razlika u iznosima propisanih minimalnih plaća. Najveća zagarantirana minimalna plaća je u Njemačkoj i iznosi 1369 € mjesečno, dok je najmanja u Portugalu 416 €. Dakle, unutar EU postoje razlike u omjeru 1 : 3.3. Štoviše država kandidat za članstvo u EU – Cipar, ima veću minimalnu mjesečnu plaću od zemalja članica, Portugala i Španjolske. Iz prethodne tablice očito je da je minimalna mjesečna plaća u Hrvatskoj dvostruko niža od najniže europske, a od zemalja kandidata za EU na 6 mjestu iza Cipra, Slovenije, Mađarske, Poljske i Češke.

Prilog 1. Osnovni podaci o regulatornim agencijama i tvrtkama za prijenos u Europi

2.1 Prof.Dr.G.Andersson, W.Vouets: Presentation of Deregulation of the Electricity Market, ETH Zurich, ALSTOM, 2001.

2.2 Bechmark of Electricity Transmission Tariffs, DG Tren, European Commission, Feb. 2002.

2.3 Prof.Dr.G.Andersson, W.Vouets: Presentation of Deregulation of the Electricity Market, ETH Zurich, ALSTOM, 2001.

[1] Izvor: www.eurostat.com