Akademik Hrvoje Požar
(5. srpnja 1916. Knin. - 30. lipnja 1991. Zagreb) Inženjer, doktor tehničkih znanosti, sveučilišni profesor, znanstvenik svjetskog glasa, enciklopedist i akademik Hrvoje Požar nezaobilazna je i stožerna figura novije hrvatske povijesti na području tehničke znanosti i vrhunskih znanstvenih dostignuća. Imao je zapaženih uspjeha na svakom području kojim se tijekom radnoga vijeka posvetio, bez obzira radilo se o stručnom ili znanstvenom radu, nastavi na fakultetu, nakladništvu, promišljaju novih tehničkih rješenja ili vlastitih metoda izračunavanja u energetici. Krčio je nove putove znanosti ogromnim znanjem i još upornijim radom. Iza svake njegove brojke, svakoga slova, svakoga doprinosa novome stajao je uloženi trud, sati i sati, mjeseci i godine rada, popravljanje rezultata vlastitih i tuđih dostignuća.

Stremio je sve boljem i boljem, postavivši zahtjevni cilj – savršenstvo. Mnogi bi na takvom putu posustali, ali ne i Hrvoje Požar, čovjek koji se nije mirio s neriješenim problemima i još više s mogućim porazom, izgubljenom bitkom u svojevrsnom ratu, kojeg je vodio cijeloga života, za originalna rješenja i nove znanstvene spoznaje. Uz mnoge vrline imao je i onu koju mnogi veliki ljudi nemaju pa je uporno i nesebično svoje znanje i iskustvo prenosio na mlađe – studente, asistente i suradnike. Učio ih je da vlastitim naporom i kritičkim preispitivanjem zadatka, na osnovi znanja koje im je davao, sami dođu do biti problema i vlastitog rješenja. Bio je – Učitelj ili kako su ga voljeli nazivati – Profesor. Bio je i rođeni vođa, okupljajući oko sebe i svojih ideja ambiciozne mlade inženjere, željne znanja te stručnog i znanstvenog dokazivanja. Neponovljivo se oduševljavao novim spoznajama, njegov je entuzijazam bio zarazan, radni tempo ubitačan, tako da su s njim ostajali samo najbolji, spremni na odricanja, ali i na vrhunske rezultate.

Smatrao je rad osnovom svega, što je dokazivao čitavog života, obavljajući obaveze glavnog tajnika HAZU i poslove glavnog urednika Tehničke enciklopedije na posljednjem svesku i u bolnici, teško bolestan. Za njega nije bilo neradnog dana ili godišnjeg odmora, jer su upravo to bili dani kada se najbolje mogao posvetiti onom što je najviše volio – radu i istraživanju. Nije se ustručavao kazati istinu i dokazati je, ali poglavito stručnoj javnosti, a hoće li je prihvatiti politika i političari nije mnogo mario. Nikada nije ulazio u jalove sukobe sa svojim neistomišljenicima, jer je smatrao dovoljnim jednom iznijeti svoje utemeljeno mišljenje. Medijski nije često istupao, svjestan snage politike nad znanjem, prepuštajući zainteresiranima rezultate svoga stručnog i znanstvenog rada.

Neprocjenjiv je njegov doprinos kojim se studij elektrotehnike u Zagrebu svrstao uz bok svjetskim elektrotehničkim fakultetima. U materijalnom i duhovnom razvitku fakulteta ugrađene su mnoge analize i sinteze profesora Požara, a njegovi su prijedlozi i savjeti utkani i u današnji svjetonazor na fakultetu. Usporedno djelovanju na ETF-u i Akademiji, sudjelovao je u radu Instituta za elektroprivredu u Zagrebu, iz kojeg se razvio Energetski institut koji danas nosi njegovo ime. Utemeljitelj je svjetski poznate Zagrebačke energetske škole. Akademik Požar najugledniji je suvremeni hrvatski enciklopedist za tehničke znanosti i struke. Bio je glavni urednik Tehničke enciklopedije od 6. do 12. sveska, do svoje smrti. Profesor i akademik Hrvoje Požar objavio je preko 330 znanstvenih i stručnih radova te studija, skripata i knjiga s područja energetike, ukupno blizu trideset tisuća stranica.

ŽIVOTOPIS

• Rođen 5. srpnja 1916. u Kninu
• Gimnazija (školovanje) u Kninu, Šibeniku i Zagrebu
• 1934. matura, prva realna gimnazija u Zagrebu
• 1939. diploma inženjera elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu
• 1940. odsluženje vojnog roka
• 1941-1946. rukovodilac elektrotehničke i parne mreže, zatim rukovodilac termoelektrane u današnjem Kombinatu Borovo
• 1946-1949. inženjer i v.d. tehničkog rukovodioca u filijali Elektroprivrednog poduzeća Hrvatske u Splitu; rukovodilac hidroelektrana na Cetini i Krki; savezni elektroenergetski dispečer za Dalmaciju
• 1949-1951. elektroenergetski dispečer za Hrvatsku
• 1950. honorarni nastavnik na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu
• 1951. sveučilišni asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu
• 1951. habilitacija, privatni docent
• 1953-1970. rukovodilac Grupe za elektroenergetske sisteme u Institutu za elektroprivredu
• 1955. doktorat tehničkih znanosti; disertacija Veličina izgradnje hidroelektrane
• 1957. izvanredni profesor
• 1960/61 i 1961/62 te 1968/69 i 1969/70. dekan Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu
• 1961. redovni profesor
• 1961-1971. honorarni nastavnik na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu
• 1962. republička nagrada Nikola Tesla
• 1965. izvanredni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
• 1965. Orden rada sa zlatnim vijencem
• 1966. nagrada grada Zagrebu
• 1968-1969. potpredsjednik Gradskog odbora SSRN Zagreba i član Republičkog odbora
• 1968-1972.predsjednik Jugoslavenskog nacionalnog komiteta za velike elektroničke mreže (CIGRE)
• 1970/71 i 1971/1972 prorektor Sveučilišta u Zagrebu
• 1974. nagrada Josip Lončar Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu
• 1974-1981. delegat Jugoslavije u Grupi eksperata za elektrane u Ekonomskoj komisiji za Europu Ujedinjenih naroda u Ženevi
• 1975. redovni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
• od 1976. glavni urednik Tehničke enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda
• 1976. Orden rada s crvenom zastavom
• 1977-1984. i od 1989. predsjednik Znanstvenog savjeta za naftu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
• od 1976. glavni tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
• 1979. zlatna plaketa Josip Lončar Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu
• 1980. počasni član Saveza elektrotehničkih inženjera i tehničara Hrvatske
• 1981. plaketa u povodu 25. godišnjice Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu
• 1982. rukovodilac Radne grupe za energetiku u okviru komisije društvenih savjeta za stabilizaciju
• 1982. počasni član Saveza mašinskih i elektrotehničkih inženjera i tehničara Jugoslavije
• 1983. plaketa Milan Vidmar Elekroinštituta u Ljubljani
• 1983. nagrada AVNOJ-a
• 1984. The IEEE Centennial Medal, medalja u povodu stogodišnjice američkog Institute of Electrical and Electronics Engineers
• 1984. zahvalnica Saveznih savjeta za stabilizaciju za doprinos u radu
• 1984. plaketa Nikola Tesla u povodu 40. godišnjice elektroprivrede Jugoslavije
• 1984. plaketa grada Zagreba
• 1985. član Savjeta Republike
• 1986. Priznanje u povodu 40. godišnjice Narodne tehnike u Hrvatske
• 1987. Priznanje u povodu 30. godišnjice Elektroprijenosa
• 1987. Orden Republike sa zlatnim vijencem
• 1989. Povelja Sveučilišta u Zagrebu za doprinos razvoju tehničkih znanosti
• 1990. član Ustavne komisije Republike Hrvatske
  

1. Električna postrojenja III: predavanja - skenirani originalni rukopis iz 1953. godine (.pdf / 10.983KB)