Sigurnost i kvaliteta opskrbe energijom

Uvod

Riječ sigurnost opskrbe, a uz to se može dodati i kvaliteta (često se koristi kod opisa opskrbe kupaca energijom) dio je pravne stečevine EU-a i Hrvatske te ima svoju financijsku dimenziju. Za sve sudionike u lancu opskrbe riječi sigurnost i kvaliteta imaju odgovarajuće značenje:

• za kupca energije - sigurnost i kvaliteta opskrbe znače mogućnost kupnje ugovorenih količina energije u dogovorenom vremenskom razdoblju, odgovarajuće kvalitete  i uz razumnu cijenu
• za energetske tvrtke - sigurnost i kvaliteta opskrbe znače osiguravanje dovoljne količine energije, kapaciteta za proizvodnju i transformaciju, te izgrađenost prijenosne/transportne i distribucijske mreže
• za državu - sigurnost i kvaliteta opskrbe znače stabilnost razvoja gospodarstva, neometan rad ustanova i zadovoljstvo građana

Velika je razlika u definiciji sigurnosti opskrbe naftom i derivatima nafte, plinom, električnom i toplinskom energijom, jer se radi o različitim tehnologijama. Ipak svima je zajedničko da se sigurnost i kvaliteta opskrbe trebaju adekvatno osigurati, naravno uz razumnu cijenu.

Što je veća izloženost uvozu energije iz što manje dobavnih pravaca povećava se i ranjivost energetskog sustava (smanjuje se sigurnost energetskog sustava). Naime, ranjivost energetskog sektora nije u izravnoj vezi samo s energetskom ovisnošću. Na primjer, zemlja koja uvozi glavninu svojih energenata po razumnim cijenama iz diverzificiranih, međusobno neovisnih ili malo ovisnih izvora bit će energetski ovisna, ali ne mora biti jako ranjiva. Energetska ovisnost definira se omjerom neto uvoza energije i ukupne potrošnje energije. Energetska ovisnost može se definirati i po pojedinim oblicima energije i po geopolitičkim područjima, može biti prikazana i pomoću različitih indikatora uvoza. S druge strane, ranjivost nije vezana samo za uvoznu ovisnost u fizikalnom smislu (količina energenata i prijenosne/transportne mogućnosti), već i za troškove uvoza.

Stoga, svaka država mora svojim mjerama i aktivnostima kompenzirati nesigurnosti koje proizlaze iz rizika uvoza energije, što znači da je u planiranju energetskog sustava potrebno dobro prepoznati moguće rizike i tražiti adekvatna tehnološka i infrastrukturna rješenja za povećanje sigurnosti.

Hrvatska, kao i Europska unija, ovisi o uvozu energije i nije moguće osigurati energetsku neovisnost. Stoga sigurnost opskrbe ne podrazumijeva isključivo energetsku samodostatnost, tj. neovisnost o uvozu, već je cilj svesti rizike koji su vezani za ovisnost o uvozu na najmanju moguću mjeru. Moguće je smanjiti ugroženost sigurnosti opskrbe mjerama nacionalne politike, kao i usklađene i efikasnije politike Europske unije. Mnogi koraci u tom pravcu mogu biti u suprotnosti s postulatima otvorenog tržišta. Zato je danas pred energetskim sektorom vrlo složen zadatak kako procijeniti i osigurati sigurnost opskrbe potrošača potrebnim oblicima energije u liberaliziranim i dereguliranim tržišnim uvjetima, uzimajući u obzir globalnu, regionalnu i lokalnu razinu.

Sve veće korištenje obnovljivih izvora dodatno je povećalo tehnološke zahtjeve na energetski sustav, jer je osim tehnoloških problema potrebno kompenzirati i oscilacije u proizvodnji obnovljivih izvora koje ovise o klimatskim značajkama.

Što je sigurnost i kvaliteta?

Polazeći od interesa kupaca energije da sigurnost i kvaliteta opskrbe znače mogućnost kupnje ugovorenih količina energije u dogovorenom vremenskom razdoblju, odgovarajuće kvalitete  i uz razumnu cijenu, potrebno je u lancu odgovornosti sudionika otvorenog tržišta smanjiti rizike i osigurati dovoljne kapacitete za sigurnu i kvalitetnu opskrbu energijom. Pokretanjem otvorenog tržišta za sve energente i oblike energije, problem sigurnosti dobio je dodatnu dimenziju složenosti, ali su time povećana i prava kupca.

U planiranju energetskog sustava potrebno je prepoznati utjecajne čimbenike na sigurnost s kojima treba računati te čiji utjecaj treba kompenzirati. U utjecajne čimbenike svakako treba ubrojiti: političke sukobe, ratove i terorističke napade, tehnološke incidente, prirodne katastrofe, cijenu energije, povezanost transportnih i prijenosnih mreža, izgradnju skladišta, izgradnju kapaciteta za proizvodnju i transformaciju energije, raspoložive količine energije za trgovanje te stanje ponude i potražnje energije u okruženju koje utječe na njezine tokove i energetske bilance zemlje.

Sigurnost i kvaliteta opskrbe znače izgradnju više kapaciteta za proizvodnju i transformaciju energije, više dobavnih pravaca, transportnih i prijenosnih kapaciteta te skladišta, nego što bi to bilo potrebno da tih utjecajnih čimbenika nema. U troškovnom smislu to znači da cijena energije ovisi o indeksu sigurnosti i kvaliteti isporučene energije (veća sigurnost i kvaliteta podrazumijevaju višu cijenu).

Energetska infrastruktura

Sigurnost opskrbe moguće je osigurati pravodobnom izgradnjom energetske infrastrukture, prema specifičnostima pojedinog energenta ili oblika energije.

Za naftu i naftne derivate je kao mjera sigurnosti predviđeno osiguranje 90 dnevnih potreba za naftnim derivatima u skladištima. Svakako da na sigurnost opskrbe povoljno utječe i povećanje domaće proizvodnje nafte ili povećanje portfelja proizvodnje nacionalne kompanije u inozemstvu. Na sigurnost opskrbe, također, utječe i mogućnost pristupa tržištima nafte kopnenim (naftovodima) i morskim putem (tankerima).

Za plinski sustav povećanje sigurnosti znači povećanje broja dobavnih pravaca u kapacitetu i nezavisnosti izvora prirodnog plina, uključujući i izgradnju LNG terminala te izgradnju strateških skladišta plina koja mogu osigurati tromjesečnu potrošnju. Plinski sustav u transportu tradicionalno se optimirao prema očekivanoj potrošnji a ne prema potrebama razvoja otvorenog plinskog tržišta. Potrebno je napraviti odmak u konceptu planiranja plinske mreže u odnosu na dosadašnju praksu, te planirati izgradnju transportnih mreža znatno većih kapaciteta transporta nego što su očekivane potrebe, kako bi se stvorili uvjeti za razvoj plinskog tržišta. U novi koncept spada i snažno povezivanje plinskih mreža sa susjedima. S obzirom da se u budućnosti očekuju realna ekonomska cijena plina i funkcioniranje otvorenog tržišta, potrebno je razmišljati o više lokacija (za sada dvije) za LNG terminal te na taj način povećati buduću konkurenciju.

Za električnu energiju povećanje sigurnosti znači izgradnju potrebnih postrojenja za proizvodnju električne energije, diversifikaciju energenata i dobru povezanost sa susjednim prijenosnim sustavima. S obzirom na specifičnosti tržišta električne energije potrebno je voditi računa o minimalnoj izgradnji proizvodnih postrojenja na vlastitom području. Prilikom izgradnje novih proizvodnih postrojenja predviđeni su određeni mehanizmi koji se aktiviraju ako je ugrožena sigurnost opskrbe. Problemi u opskrbi u jednoj državi mogu se prenijeti na cijelo okruženje i šire. Iako nema formalno deklariranog minimuma vlastite proizvodnje, prema dosadašnjim istraživanjima minimalna izgradnja elektrana na vlastitom nacionalnom području bi trebala biti dovoljna za podmirenje 80-85 posto potrošnje električne energije. Slično, razina instaliranih interkonektivnih kapaciteta trebala bi biti barem 10% vršnog opterećenja sustava (što mali sustavi poput Hrvatskog višestruko premašuju).

Veće korištenje obnovljivih izvora u određenoj mjeri smanjuje rizik ovisnosti o uvozu energije, a u isto vrijeme djelomično povećava nesigurnost zbog oscilacija u proizvodnji kod izvora koji ovise o klimi.

Politika

Politika, međunarodna i nacionalna, može biti razlog ugrožavanja sigurnosti opskrbe. Posljednji primjer je „plinska kriza“ između Rusije i Ukrajine, kada je veliki broj zemalja osjećao posljedice političkih problema odnosa navedenih dviju zemalja.

Na sigurnost mogu utjecati i problemi u političkom dogovaranju za projekte u kojima sudjeluje više zemalja. Nejednaka angažiranost zemalja, a ponekad i opstrukcija, može u potpunosti usporiti realizaciju projekata. Za energetsku sigurnost EU-a bilo bi značajno da se i EU kao suinvestitor uključi na važne projekte, kako bi se ubrzala njihova realizacija.

Za sigurnost opskrbe na nacionalnoj razini najviše štete donosi vođenje socijalne politike kroz cijenu energije, kada se energetske tvrtke dovode u situaciju da su financijski nesposobne investirati u energetske objekte. Sigurnost opskrbe je izravno ovisna o realnim cijenama energije. I sa stanovišta kupca koji želi sigurnu i kvalitetnu uslugu, koja neće utjecati na njegov poslovni proces ili životne navike, očekuje se da će operator u energetskom sustavu biti u organizacijskom, tehnološkom i financijskom stanju pružiti očekivanu kvalitetu i pouzdanost ugovorene usluge. Dugoročno vođenje socijalne politike kroz cijenu energije izaziva posljedice koje je teško nadoknaditi.

Ratovi i terorizam

Bez velike pogreške se može postaviti teza da su u drugoj polovini prošlog stoljeća ratovi vođeni zbog prirodnih resursa, a ponajviše zbog energije. Energija je jedan od razlog za rast političkih napetosti između muslimanskih zemalja i SAD i drugih najrazvijenijih zapadnih zemalja, te za rast terorizma. U svakom planiranju razvoja energetskog sektora mora se postaviti teza o ranjivosti energetske opskrbe zbog ratova i terorizma te tražiti rješenja kompenzacije rizika.

Ratovi iz među Izraela, palestinaca i ostalih arapskih država, politička situacija koja je nastala zbog tih ratova i sporog procesa postizavanja dogovora o miru i stvaranju Palestinske države, čine opskrbu naftom i plinom iz te regije rizičnom. Za EU je uspostavljanje normalnih političkih i trgovačkih odnosa s Iranom od posebne važnosti, jer bez iranskog plina nema nezavisnog dobavnog pravca za Europu.

Smanjenje takvog rizika moguće je povećanjem broja dobavnih pravaca i nezavisnosti izvora energije. Politika dobavnih pravaca mora se graditi na kriteriju povećanja sigurnosti opskrbe.

Cijena i troškovi

Cijena energije na otvorenom tržištu u velikoj je mjeri posljedica svih utjecaja koji nisu energetski.
Rast cijena nafte, i posljedično ostalih energenata i oblika energije, u 2008. godini je pokazao kakav utjecaj na to mogu imati neenergetski razlozi. S obzirom na povezanost energije s politikom, ratovima i terorizmom nije realno očekivati da će se to u budućnosti smanjiti. Prema tome, cijena energije će, osim ponude i potražnje, biti ovisna i o neenergetskim razlozima koji u nekim razdobljima mogu imati dominantu ulogu.

Druga komponenta cijene je odnos ponude i potražnje koji se u neposrednom razdoblju najviše reflektira na cijenu nafte. Brzorastuće ekonomije traže sve više energije te rade pritisak na tržište. Velika je vjerojatnost da će se ponuda i potražnja energije sve teže uravnoteživati, što će biti konstantan pritisak na rast cijena energije.

Treća komponenta cijene proizaći će iz zahtjeva za očuvanjem klime i radikalnim smanjenjem CO2 (50% do 2050. godine u odnosu na 1990. godinu), većim korištenjem obnovljivih izvora i uvođenjem novih tehnologija. Prva predviđanja pokazuju da to može izazvati povećanje svih troškova koji se odnose na energiju 2 do 3 puta.

Četvrta komponenta cijene odnosit će se na sigurnost opskrbe u povećanoj izgradnji kapaciteta transportnih i prijenosnih mreža, skladišta te uvođenjem novih tehnoloških rješenja.

Razumna cijena energije je ona cijena koja omogućava ostvarivanje poslovnih interesa energetskih tvrtki bez ekstra profita, te pritom omogućava tvrtkama razvoj, kvalitetno održavanje i sigurnu i kvalitetnu opskrbu energijom.

Konstatacije

1. Sigurnost i kvaliteta opskrbe nisu fraze već realne kategorije koje moraju biti prisutne u fazi planiranja, izgradnje i pogona energetskog sustava;
2. Sigurnost i kvaliteta opskrbe zahtijevaju izgradnju dodatnih proizvodnih kapaciteta, dobavnih pravaca, transportnih i prijenosnih mreža i skladišta;
3. Sigurnost i kvaliteta opskrbe su elementi strukture cijene energije, kojih trebaju biti svjesni svi sudionici u procesu proizvodnje i prodaje energije, od vlada i regulatora pa do energetskih tvrtki i kupaca energije;
4. Sigurnost opskrbe u Hrvatskoj je ugrožena prije svega zbog ekonomsko-financijskog stanja energetskih tvrtki, koje zbog socijalne politike cijena energije nisu sposobne investirati u nova i zamjenska postrojenja i infrastrukturne objekte, modernizaciju, a smanjuju i ulaganja u održavanje. Administrativno određivanje cijena u velikoj mjeri stvara neopravdane razlike u cijenama energenata ili oblika energije, te proizvodi dodatne loše učinke na poslovne i osobne investicijske odluke kupaca. Naravno to podrazumijeva da je racionalnost poslovanja, organizacije i upravljanja energetskih tvrtki na europskoj razini;
5. Sigurnost i kvaliteta opskrbe nafte mogu se poboljšati završetkom obnove rafinerija, osiguranjem 90-to dnevnih zaliha, povezivanjem s mrežom naftovoda i ulaganjima INE u istraživanja novih naftnih polja.
6. Sigurnost plinskog sustava je smanjena zbog ovisnosti o jednom dobavnom pravcu, dugoročnom smanjenju domaće proizvodnje plina i premalog skladišta plina. Nužno je žurno rješavati problem novog dobavnog pravca, izgradnje LNG terminala, novog skladišta i povezivanje plinske mreže sa susjedima (posebice onima sa zadovoljavajućim kapacitetima dobave plina i skladišta, te onima kroz koje će prolaziti budući veći dobavni pravci).
7. Sigurnost elektroenergetskog sustava je smanjena zbog izostale izgradnje novih elektrana, visoke životne dobi postojećih elektrana i prevelikog uvoza električne energije.. Nužna je izgradnja novih proizvodnih postrojenja i diversifikacija energenata. Povećanjem sigurnosti plinskog sustava povećava se i sigurnost elektroenergetskog sustava
8. Sigurnost toplinskih sustava je prije svega ugrožena ekonomskim razlozima koji onemogućuju razvoj i modernizaciju.

 

................................................

Članak je objavljen u Poslovnom dnevniku 17. i 18. i 22. veljače 2010. godine. - link na PDF članka.