Nakon prolaska kroz atmosferu, Sunčevo zračenje nailazi na tlo ili vodenu površinu (more, jezera, rijeke). Ovisno o svojstvima podloge, veći ili manji dio zračenja će se odbiti (reflektirati). Moguća su tri procesa refleksije. Zrcalna (spekularna) refleksija na ravnim površinama (u prirodi na mirnim vodama) kada je hrapavost površine manja od valne dužine Sunčeva zračenja (od 0,4 do 2 mm). Ako je hrapavost površine usporediva s valnom dužinom zračenja, moguća je raspršujuća refleksija koja se sastoji od više zrcalnih refleksija u svim elementarnim ravninama od koje se površina sastoji. Volumna refleksija se događa kada zračenje prodre kroz površinu i odbije se od različitih slojeva ispod površine. Ukupna refleksija je zbroj zrcalne, difuzne i volumne refleksije. Svojstvo podloge da odbije zračenje možemo izraziti koeficijentom refleksije ili albedom. Albedo je odnos jačine reflektiranog zračenja prema ukupnom upadnom zračenju na promatrano tijelo. Potpuno bijelo tijelo imalo bi albedo 1,0 jer bi potpuno odbijalo zračenje, a potpuno crno tijelo imalo bi albedo nula. Ako tijelo ima albedo 0,5 znači da odbija polovicu zračenja koje pada na nj. Tijela u prirodi imaju vrlo različita albeda. Vegetacija u pravilu ima relativno nizak albedo jer dobar dio zračenja apsorbiraju biljni pigmenti (klorofil, karoten, ksantofil). Vlažne površine imaju manji albedo od suhih, zbog manjeg indeksa refrakcije vode od zraka i same apsorpcije vode u crvenom dijelu spektra. Zbog toga je vlažno tlo tamnije od suhog. Zbog svoje strukture koja se sastoji od rijetko raspoređenih malih kristala leda koja uzrokuje mnogobrojne refleksije na kontaktu leda i zraka, svježi snijeg je jedna od prirodnih površina s najmanjim albedom.

Odbijeno (reflektirano) Sunčevo zračenje prema preporukama WMO-a mjeri se na visini 1-2 m, po mogućnosti iznad pokošene travnate površine. Za područja gdje se zimi zadržava snijeg, potrebno je instrument ugraditi na mehanizam koji regulira jednaku udaljenost od površine bez obzira na visinu snijega. Sam nosač instrumenta ne smije utjecati na mjerenje i treba ga postaviti sa sjeverne strane instrumenta. Piranometar za mjerenje odbijenog zračenja treba imati posebno konstruiranu zaštitnu masku koja sprečava da kupolu piranometra obasjava Sunce na izlasku i zalasku. Također je potrebno ugraditi zaštitnu masku iznad cijelog instrumenta da se spriječi pretjerano zagrijavanje i zaštiti instrument od oborina. Točna mjerenja odbijenog zračenja vrlo su važna za procjenu ozračenosti nagnute plohe.

Često se umjesto mjerenja odbijenog zračenja, mjeri albedo, odnos ukupnog zračenja koje padna na plohu i zračenja koje ta ploha odbije. Instrument koji mjeri albedo, albedometar, sastoji se od dva piranometra. Gornji piranometar mjeri ukupno Sunčevo zračenje a donji mjeri Sunčevo zračenje odbijeno od tla. Iako je u literaturi naglašena važnost upotrebe izmjerenog albeda za svaku lokaciju, ipak se albedo vrlo rijetko mjeri. Vrijednost albeda 0,2 je u najširoj upotrebi kada se ne raspolaže s izmjerenim albedom, a temelji se na radovima Liu i Jordana.

Albedometar CM7B Kip & Zonen (ljubaznošću Kipp&Zonen B.V.)